Bob Dylan – “Blonde on Blonde”
Činilo se da je sve moguće tada. Ne znam niti itko zna kako je on sam to vidio, ali uistinu – kao da
Činilo se da je sve moguće tada. Ne znam niti itko zna kako je on sam to vidio, ali uistinu – kao da
Svi su oni svojevrsni – nazovimo to – miljenici Duha, no neki velikani suvremene umjetnosti se u toj kategorizaciji posebno ističu. Zvučat ću
Iako je “Scott 4” bio, a možda i do danas ostao, njegov najbolji i najcjenjeniji album, u svoje je vrijeme bio naprosto –
“… sad ćemo jednu totalno ogoljenu istinu o sebi pokazati. Mislim da će ljudi uživati da vide iz prve ruke, imat će dojam
Literalna mašta, ničim ograničena i sputana, iznjedrila je nebrojeno situacija u kojima je ponekad mašta samo nešto ljepša stvarnost, ali i obratno. Tom
“Izrazito mi se sviđa način na koji je Scott Walker navodio orkestar da disonantno svira, jer se to ne susreće u pop glazbi,
Što je tjeralo Boba Dylana da sredinom tih brbljavih šezdesetih toliko bjesomučno tipka, čak i noću, kad bi se, po riječima tadašnje mu
“Bojim se da je to tek rad lijenog, samodopadnog čovjeka. Sada besmislice moraju prestati i ozbiljan posao započeti.” Tako je navodno daleke 1968.
Iako spirala njegove karijere ne započinje tu, već nekoliko godina ranije, Scott Walker je u svom solo-prvijencu ispisao prva poglavlja svoje umjetničke vizije.
Kada su ga u intervjuu za časopis Revolver pitali za riječi pjesme „The Devil Put Dinosaurs Here“ (The devil put dinosaurs here/Jesus don’t