Prljavo kazalište – “Možda dogodine”
O stvaranju novoga albuma “Prljavoga kazališta” razgovarali smo s Jasenkom Hourom još prošle godine u proljeće. Tada se činilo da će album biti.
O stvaranju novoga albuma “Prljavoga kazališta” razgovarali smo s Jasenkom Hourom još prošle godine u proljeće. Tada se činilo da će album biti.
Paliti vlastite kreativne iskre namjerno na mjestima gdje su se sa svojima hrvali i ljubili davni idoli može biti riskantna poza s placebo.
Dosegnuti vrhunac logički znači da nakon toga možeš samo nizbrdo. Naravno, uvijek ostaje ono pitanje što je uistinu vrhunac, ali i to vrijeme.
Ne znam klecam li pod pritiskom godina što me sustižu ili ipak nije stvar u meni, no osjećam da imam problema s nekim.
Dok sam se baš, evo, zadnje vrijeme uhvatio kompletiranja njegova službenog bootleg-kataloga (nenadmašna edicija “The Bootleg Series”, zasada u devet “svezaka”) u kućnoj.
Događa mi se gotovo pa redovito da me ljeti dopadne čitati Dostojevskoga. To “dopadne”, naravno, ne podrazumijeva ničiju prisilu ili dužnost, baš kao.
Koliko ste zapravo konzervativni u odabiru glazbe? Ne mislim pritom na odabir između “urbane” i “manje vrijedne” glazbe, već baš na spremnost na.
Kako vrijeme odmiče, sve sam skloniji promatrati projekt Grinderman kao produkt svojevrsne krize. Naravno, mislim na idejnog začetnika, frontmena i autora, poetu i.
Ne znam za vas, ali ja njegujem nekakav makar zamagljeni prag tolerancije prema ekstravagancijama. Sve, naime, ima svoj vijek trajanja, rok nekog zdravog.
Može li itko precizno odrediti granicu između umjetničke samosvojnosti i samodopadnosti? Tu zapravo vrlo finu, tananu liniju, potez između krajnosti koje to u.