Lucinda Williams – “Blessed”
Ženskim krilom americane ova dama već dosta dugo vlada vrlo tiho, za širi auditorij čak na rubu anonimnosti. Lucinda Williams ničim ni ne.
Ženskim krilom americane ova dama već dosta dugo vlada vrlo tiho, za širi auditorij čak na rubu anonimnosti. Lucinda Williams ničim ni ne.
Koliko je tanka linija između umjetničke odvažnosti i preseravanja, odnosno, odanosti vlastitoj viziji i prodavanja magle, toliko je debela linija koja razdvaja glazbene.
Možemo biti sitničavi ili, da budemo manje samokritični, strogi, pa reći da nisu isporučili uistinu veliki album, odnosno, remek-djelo, još tamo od epohalnog.
Većina vas što ste kliknuli na ovaj članak, pretpostavljam, zna za paralelnu, “tajnu” diskografiju velikih Sonic Youth. Paralelni život, mogli bismo reći, u.
I bez napadnih davanja do znanja da je različitost imperativ, poput dične kolegice Björk, ili guranja radikalnih zaokreta u kreativnoj konceptualnosti u prvi.
Definirao bih to, u trenutku kad stavljam ovaj CD po prvi put u plejer, kao nezahvalnu olakotnu okolnost. Mislim pritom na svoje viđenje.
Koliko god neupitan bio značaj i kult nekadašnjeg lidera Pink Floyd, legendarnog “ludog dijamanta” Syda Barretta, svakom imalo upućenom u njegovu glazbenu ostavštinu.
Uz dvije živuće i glazbeno aktivne vertikale američke (pa i svjetske glazbene scene) Bob Dylana i Bruce Springsteena, treće mjesto sasvim zasluženo pripada.
Iako nipošto remek-djelo, najnoviji album američkog trubadura Ryana Adamsa njegov je trijumf. Gotovo suludu karijeru ovog neumornog prvoborca suvremene americane teško je precizno.
Nisam siguran jesam li to spominjao u kojem od ranijih tekstova, ali imam potrebu reći da je lijepo imati tog nekog E-ja tu.