Brett Anderson – “Black Rainbows”
Obično se trudim izbjegavati poveznice između bivšeg benda i solističke karijere, no u slučaju Suede i Bretta Andersona čini se teško izbjeći ih,.
Obično se trudim izbjegavati poveznice između bivšeg benda i solističke karijere, no u slučaju Suede i Bretta Andersona čini se teško izbjeći ih,.
Opirem se koliko god mogu bilo kakvim automatizmima pri ocjenjivanju radova ustoličenih veličina, čak posebno kad je u pitanju alternativniji izričaj i bez.
Pišući o Ryanu Adamsu u nekoliko navrata, stalno sam se divio njegovom senzibilitetu pisanja pjesama. Pjesama umočenih u američku tradiciju poput kruha u.
Već prvim taktovima probili su mi ljušture nastale rutinom i polulijenim dočekivanjima novih materijala s globalne popkulturne štancaonice. Već s “Art of Almost”.
Neću se ni pokušati praviti kao da mi izdavanje albuma (što se fizičkog izdanja tiče) samo u formatu vinila ne djeluje pozerski, da.
Već mi se neko vrijeme čini kako sam već dovoljno zavrijedio etiketu starog prdonje da mi se ne da niti mi priliči prebirati.
Moja urođena privrženost zapostavljenijima i sporo prepoznatima počesto me dovodi u situacije da jedva podnosim tzv. velike bendove. Već dugo, na primjer, ne.
Brzo i usko žanrovsko pozicioniranje najčešće je prevelik uteg na autorskim plećima kad treba krenuti dalje. Industrija popularne kulture posjeduje naoko labave, a.
Imajući svojevremeno čast i zadovoljstvo pisati o prvom albumu trubadura iz Seattlea, Fleet Foxes, samo po sebi se nametnulo promišljanje o jednostavnosti pojma.
Prividno najtiši, najuredniji, najmirniji čovjek iz zaleđa autorske i izvođačke karizme Nicka Cavea, a ujedno i persona s najdužim stažem u toj domeni,.