Ulaznice za šesto Yammatovo izdanje rasprodane su u svega nekoliko sati, što dosta govori o interesu za zagrebački povratak Suedea. Večer je, međutim, počela i prije koncerta — Brett Anderson gostovao je u studiju Radija Yammat, gdje je uz kratki intervju odradio i malu glazbenu sesiju uz pratnju gitara. Intimna izvedba u izlogu radijskog studija bila je lijep uvod u koncert u Tvornici, a i prilika da se Andersona čuje u sasvim drugačijem izdanju.
No, pravo mjesto za doživjeti Andersona jest pozornica. Na njoj je suvereni vladar prostora i publike.
Koncert u Tvornici trajao je više od dva sata, a Anderson je pokazao da godine nisu umanjile ni njegov prepoznatljiv vokal ni fizičku spremnost. Skakanje na monitore, silazak među publiku, neprestano trčanje i komunikacija s prvim redovima dio su njegova nastupa. To je jednostavno on — i očigledno je da u tome uživa jednako kao i publika.

Pogled u dvoranu davao je sličan dojam. Prevladavali su posjetitelji u pedesetima, generacija koja je kupovala njihove prve albume i pratila ih kroz godine. Andersonu, u svakom slučaju, nisu prepustili nikakvu prednost: i na pozornici i u publici ritam je bio podjednako neumoran.
Koncert je počeo sirovo i bučno, s „Disintegration” i „Antidepressants”, a već su „Trash” i „Animal Nitrate” podigle temperaturu u dvorani. Suede su pokazali i ono što se ne može odglumiti — uigranost benda. Puknuta žica i kratka improvizacija dok se mijenjala nisu poremetile nastup; sve je prošlo gotovo neprimjetno.
Pjevalo se uglas. Jedina zamjerka odnosila se na ozvučenje u sredini prvih redova, koje je bilo pomalo mutno, pa su neke pjesme gubile zvučnu jasnoću i zvučale glazbeno slično. Sudeći po reakcijama publike, to ipak nije previše utjecalo na atmosferu.

Nasuprot energiji koju je bend pokazao kroz veći dio koncerta, „Everything Will Flow” donijela je jednu od onih melankoličnih melodija koje raznježe. No pravi gušt bila je izvedba „The Wild Ones”, samo uz električni klavir i zborsko pjevanje publike — jedan od najupečatljivijih trenutaka večeri. Upravo u takvim trenucima dolazi do izražaja druga strana Andersonova vokala.
A kao majstor glasa, Anderson je jednako uvjerljiv i kad se prebaci u gotovo recitatorski mod. Kleknuvši pred publikom i pozivajući na „The Church of Suede”, još je jednom pokazao koliko dobro razumije koncertnu dinamiku i vlastitu publiku.
Suede su u Tvornici učinili ono zbog čega ih publika i dalje želi gledati uživo: podsjetili su da dobar frontmen, čvrst bend i pjesme koje traju mogu biti sasvim dovoljni za večer koja se pamti.

Uostalom, Suede su bend koji treba doživjeti uživo. Koliko god bile dobre, njihove studijske snimke teško mogu prenijeti energiju i intenzitet izvedbe, a kamoli ono što se događa između Andersona i publike. Upravo tu njihove pjesme dobivaju sasvim drugu dimenziju.
Večer je nakon koncerta nastavio DJ Deutsch. Njegov je set počeo pomalo neočekivano, elektronikom, ali uz dovoljno plesnih ritmova da zadrži dobar dio publike u Tvornici. Uz pivo, ostali su čavrljati i polako privoditi večer kraju. Nakon dva sata Suedea, činilo se da se nikome nije žurilo kući.
Setlista
- Disintegrate
- Antidepressants
- Trash
- Animal Nitrate
- Personality Disorder
- We are the pigs
- Life Is Golden
- It Starts and Ends With You
- Filmstar
- Can’t Get Enough
- June Rain
- She Still Leads Me On
- Shadow Self
- Trance State
- Everything Will Flow
- My City
- The Wild Ones
- Metal Mickey
- Beautiful Ones
Bis:
20. Saturday Night
