Progovorivši formom i glazbom znanstveno-fantastičnih uspavanki, ukrotivši teškometalne mašine i opjevavši Jamesa Deana i Marilyn Monroe, trčeći s psima pustošima suburbije, budeći se i s pištoljem u ustima, tražeći moć i istodobno je poričući ležeći ranjeno na krevetu poput mrtve prirode u asfaltnom svijetu, Suede su programski pobjegli od britpopa snimivši “Dog Man Star”, svoj najbolji i najslabije prodavan album, pobjegavši negdje usput i jedni od drugih. Ili bar ko-autor i gitarist Bernard Butler od ostatka društva u kojem više nije uspijevao vidjeti suradnike nego… OK, nećemo prostačiti bez potrebe, mislim da ste shvatili bit. Desetljeće postmodernizma i ironije navršilo je svoju polovicu, a Brett Anderson je bio itekako svjestan da je vrijeme podizanja benda na pijedestal minulo u izmaglici krhke ambicije. Regrutirajući tada još maloljetnog gitarista Richarda Oakesa i klavijaturista Neila Codlinga, bend nije zastao u refleksijama i žaljenjima za boljom prošlosti. Sadašnjost je tražila akciju, a manevar je bio čistokrvni pop-album!
Zlosretno remek-djelo jedva da se ohladilo i skinulo plašt sa svoje monumentalnosti, a bend koji je bio na prekretnici pokazao se vitalnim za energični i optimistični nastavak. S idejom o jednostavnom pop-albumu s jednostavnim, lakopamtljivim pjesmama naišla je i na odobravanje već kućnog prijatelja, producenta Eda Bullera. Klavijature i Oakesova fluidna gitara odlično su se uklopili u nastavak priče o Suede i stranica s Butlerom na boldiranim mjestima mogla je i definitivno postati dio prošlosti. Bez obzira koliko više cijenili tu prvu fazu stvaralaštva grupe, nastavak s “Coming Up” bio je dobrodošla injekcija svježine i, što je najbitnije, jako dobar album!
Šest bržih i četiri sporije pjesme, u njima svojstvenoj formi, sabrane su u novoj slikovnici ilustriranoj urbanom melankolijom i šarenom dekadencijom. “Trash” i “Beautiful Ones” ponosno predvode prvospomenutu skupinu pjesama kao gitarski pop-dragulji stvoreni da se do besvijesti vrte u večernjim satima na svakoj radio-postaji koja drži do sebe. Prelijepo smeće, dakle, godinama prije kompilacije Garbage, prosulo se u raskošnom celofanu, s bezobrazlukom na usnama i s figama u džepovima po londonskom asfaltu obojenom u titravo crveno, s “Filmstar”, “Lazy”, “Starcrazy” i posebice štektavom “She” kao glamuroznim ozvučenjem. Brett Anderson s golobradim Oakesom kao novim glavnim suradnikom izvukao je maksimum iz prijelomne točke karijere, što će dodatno potvrditi kvantitetom i kvalitetom B-strana s čak pet hit-singlova.
Pa ipak, sporije pjesme – nazovimo ih i baladama, ako treba – opet su odnijele tihu prevagu i dale posebnu, presudnu boju cijeloj priči. I kad naniže tako simpatično djetinjaste stihove poput “Class A, class B… Is that the only chemistry between us?” Anderson je (eto, i bez Butlera) neprikosnoven u glamurizaciji melankolije. Upravo je “Chemistry Between Us”, rasna epska balada sa svim potrebnim sastojcima čežnje, romantike i urbane sjete, nešto poput duše albuma koji je mogao završiti ipak tek s još sjetnijom, a naglašenije neonskom “Saturday Night” kao najljepšim singlom iz bogatog niza. “Picnic by the Motorway” i “By the Sea” su poput prekrasnih blizanki kojima ni krjepost ne može odoljeti, pa se nakon odslušanog albuma čovjek teško može ne zapitati ima li toga još.
A još toga ima, sabrano na friškom, luksuznom reizdanju. Tko se nije naslušao antologijske kompilacije “Sci-Fi Lullabies”, ima novu priliku preslušati čak šesnaest pjesama koje su pratile singlove “Trash”, “Filmstar”, “Lazy”, “Beautiful Ones” i “Saturday night” (samo nije jasno zašto je i ovdje izostavljena Codlingova “Digging a Hole” kao jedini previd, izuzmemo li koncertne B-strane) kao i tri pjesme koje dolaze još iz ere “Dog Man Star”, a koje su nastale nakon definitivnog razlaza s Butlerom (“Asda Town”, “Together”, “Bentwood Boys”). Iako su recenzenti navedene kompilacije svojevremeno isticali inferiornost ovog seta pjesama u odnosu na one koje su pratile prva dva albuma, poslušajte samo “Europe is Our Playground” koja bez trunke stida može biti sastavni dio bilo koje poštene antologije britanskih devedesetih, a kamoli nekog od regularnih albuma Suede. Ili bolnu ljepotu “Another No One” za koju bi svi emo-barjaktari dali i više od podmazane guze. Ili topli fluid “This Time” koja kao da dolazi sa stranica udžbenika o pisanju pop/rock pjesme. Ili razoružavajuću jednostavnost “Duchess” (nije prepjev Scotta Walkera!)… I mogao bih tako još bar nekoliko rečenica. A pridodamo li i materijal s DVD-a sa svim spotovima te snimkama s londonskog i ranog pariškog koncerta, imamo još jedan nezaobilazan diskografski paketić da nam oteža rad klima-uređajima ovoga ljeta.
Suede su s “Coming Up” ubrizgali sebi nužnu dozu svježine i elana za povratak na zaslužene, nes(p)retnim spletom okolnosti izgubljene pozicije. Činilo se da budućnost obećava, no trajalo je kratko. Ovoga trenutka nebitno; posvjedočimo zajedno još jednom tom proplamsaju prije nego što zagrabimo dalje.
Toni Matošin
Osobna karta albuma
| {mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2011/06/23/coming-up.jpg, images/SGrecenzije/2011/06/23/coming-upm.jpg, Suede – Coming Up, Center} | ||
| Izvođač | Suede |
|
| Naziv albuma | Coming Up | |
| Izdavač | Nude / Demon Records |
|
| Produkcija | Ed Buller | |
| Datum objave | 02. 09. 1996. |
|
| Datum objave reizdanja |
13. 06. 2011. | |
| Posebna napomena | Luksuzno reizdanje s dva CD-a i DVD-om | |
Popis pjesama
|
||
| CD1 01. Trash 02. Filmstar 03. Lazy 04. By the Sea 05. She 06. Beautiful Ones 07. Starcrazy 08. Picnic by the Motorway 09. The Chemistry Between Us 10. Saturday Night 11. She (Greenhouse Demo) 12. Lazy (Greenhouse Demo) 13. Dead Leg (Beautiful Ones) (Four Track Demo) 14. Filmstar (Church Demo) 15. Pisspot (Trash) (Four Track Demo) 16. Ballad Idea (Saturday Night) (Church Demo) 17. Tiswas (Starcrazy) (Four Track Demo) 18. Asda Town 19. Together 20. Bentswood Boys CD2 DVD |
||
| Linkovi | ||
     suede.co.uk |
||
The Chemistry Between Us – Audio |
||
{youtube}5iF67sErr64{/youtube}
