Bob Dylan – “Highway 61 Revisited”
Svi su oni svojevrsni – nazovimo to – miljenici Duha, no neki velikani suvremene umjetnosti se u toj kategorizaciji posebno ističu. Zvučat ću.
Svi su oni svojevrsni – nazovimo to – miljenici Duha, no neki velikani suvremene umjetnosti se u toj kategorizaciji posebno ističu. Zvučat ću.
Što je tjeralo Boba Dylana da sredinom tih brbljavih šezdesetih toliko bjesomučno tipka, čak i noću, kad bi se, po riječima tadašnje mu.
Dylan se odvaja od jata. Tako je to opisao David Dalton u i kod nas friško objavljenoj biografiji “Tko je taj čovjek?”; tako.
“Ja sam samo pjevao posve iskrene pjesme koje su iskazivale snažne nove stvarnosti. Imao sam vrlo malo zajedničkoga s naraštajem čiji sam glas.
Snijeg kao da je obojio njujorške ulice onom posebnom notom melankolije, kakva, ukoliko je uhvaćena fotografijom, iz godine u godinu mijenja svoj kolorit.
Naravno, lako je, poput generala nakon bitke, s ovolike vremenske distance reći kako je nastupni album Boba Dylana govorio već mnogo o onom.
Dok sam se baš, evo, zadnje vrijeme uhvatio kompletiranja njegova službenog bootleg-kataloga (nenadmašna edicija “The Bootleg Series”, zasada u devet “svezaka”) u kućnoj.
Za razliku od prošlogodišnjeg, premijernog izdanja Radar Festivala ovogodišnje, varaždinsko izdanje ponudilo nam je nešto kraći popis izvođača, ali zato i headlinera koji.