Sabaton / Legends

Dvadeset godina od studijskog predstavljanja s „Primo Victoria“, švedski metal-ratnici Sabaton stigli su do jedanaestog kontinuiteta toga puta. Doduše, tri godine prije debija snimili su album „Metalizer“, no zbog pravnog spora s talijanskim izdavačem prvi je postao treći, te izašao 2007. Onako, usput istaknuto.

Veliki uzlet Sabaton je doživio 2009. godine kada je bio predgrupa HammerFallu, kojeg je na dijelu nastupa zasjenio (neki od koncerata turneje bili su u Mariboru i Zagrebu). Tu je, praktički, preuzeo power/heavy barjak i od predgrupe predgrupama postao headliner na festivalima s desecima tisuća posjetitelja, utemeljujući jednu od najmoćnijih baza metal fanova.

Zamah su kvalitativno popratila još 2,3 studijska albuma, zaključno s „Carolus Rex“, konceptualnom djelu temeljenom na usponu i padu Švedskog Carstva. Nedvojbenom vrhuncu karijere. Od tada pa do danas poprilično je jak dojam da se (previše) recikliraju vlastiti materijali. Ili redefiniraju oni koji nisu ‘upali’ na neka od ranijih izdanja. Kako god, značajnih pomaka nema. Već viđeno. Ili već slušano. Ili oboje. 

Mada, to nužno ne znači da „Legends“ zvuči loše. Niti slučajno. Himnični, jurišno-trijumfalni borbeni ritmovi, epske melodije, teatralan ambijent, grandiozna produkcija i slavljenički refreni i dalje se mogu lijepo slušati i doživjeti. Tradicionalni Sabaton. Kojemu ovdje nedostaje, recimo (barem) jedan ili dva mega-hit(a) kakvog je svaki album do „Carolus Rex“ imao. Hita koji je imao snagu, znao i mogao sa sobom ‘povući’ cijeli album. 

Iako je Sabaton, po ustaljenoj praksi dvaju prethodnika, do izlaska cjelokupnog materijala predstavio čak pet singlova, ne čini se da bi se na bilo koji način ijedan od njih izdvojio iz cjeline. Nuclear Blast zamijenjen je s američkim Better Noise Music, nadajući se ‘proboju’ i na tamošnje tržište. No i to nije baš donijelo neke značajnije promjene.

Nakon što su prošla dva albuma „The Great War“ i „The War to End All Wars“ tekstualno popratila Prvi Svjetski rat i njegovu ostavštinu, „Legends“ je otišao mnogo više, šire i dublje u povijest. Pa tako u svojim pjesmama slavi osobe poput Vitezova Templara, Genghis Khana, Julija Cezara, Napoleona, Vlada Draculu, Ivanu Orleansku, kineskog generala Lü Bua, Hanibala, faraona Sesostrisa III ili samuraja Miyamota Musashija. Njihov povijesni background, značaj, a nadasve burni životi nude mogućnost tekstualne raširenosti i potentnosti, pa bi se, prateći priče, očekivala i progresivnija glazbena forma. No nije baš da se to osjeća.

Ali se osjećaju karakteristike ovoga benda. Pjesme su (pred)vođene grubim, dominantnim Joakimovim vokalom i melodijama, gitare su odlučne, ritmike metodička otpora, a klavijaturistički pasaži staloženi. Epska atmosfera, energičnost, nabildanost i direktnost daju pjesmama dodatan impuls za ovjeru autentičnosti. K tome, kvalitativno su ujednačene, što je isto dobra osobina. Odnosno, za razliku od tri prijašnja albuma, ovdje nema raspona od onih jedva probavljivih i učas zaboravljivih, do onih, u najmanju ruku, zanimljivih. Sve su ‘tu negdje’. Osobni afiniteti donijet će odluke jesu li više ili manje loše, dobre ili odlične. 

U red tih zanimljivijih spada “Templars”, pjesma srednjeg tempa s moćnim zborom koji pojačava sveopći utjecaj epski utjecaj, a „Hordes of Khan“, „Maid of Steel“ (Ivana Orleanska) i „The Duelist“ (samuraj Miyamoto Musashi) ubrzaniji su, galopirajući power-heavy naslovi s koncertnim potencijalom.

“A Tiger Among Dragons” (Lü Bu) snažna je, pomalo kaotična pjesma zborskih izvedbi i glasnijih, intenzivnijih riffova srednjeg tempa s povremenim ubrzanjima ritma, energijom napumpana „I Emperor“ (Napoleon Bonaparte) uzvišeni je naslov ‘prelomljen’ interludijem kojim dominira zbor i najrazigraniji gitaristički solo na albumu, a „Crossing the Rubicon“ (Julije Cezar) kombinira srednji i kontrolirano brzi tempo u kojoj se izdvajaju produžene gitarske solaže i pobjednički refreni.

Premda kraćeg trajanja, “Till Seger” je kompleksna stvar s posebno snažnim epskim ugođajem uvodnih crkvenih orgulja, s power-folk melodijama kaskajućeg ritma, podsjeća na neke naslove s „Carolus Rex“, s kojim j poveznica i tematika (Švedsko carstvo).

Sve u svemu, obožavatelji benda i ovim djelom dobivaju ono što traže od svojih idola. Prepoznatljivost, snagu, energiju i privrženost (ratničkoj) povijesti slavit će s jednakom strašću kao i sve do sada. Što se, uostalom, vidi i po milijunskim pregledima na YouTube kanalu.

Ostali, koji traže malo više širine naći će mu zamjerke, no toga se uvijek nađe ako se želi tražiti. I u legendarnijim djelima od ovoga. 

Radije se onda se zadržimo na ovom dijelu gdje su spomenute pozitivnije karakteristike, a jedna od njih, ujedno i najvažnija je da su legende donijele ono što se od njih i očekivalo. 

Niti manje, a niti više od roga.