Britpop devedesetih odavno je prošao kroz sito i rešeto milenijske revizije i postmoderne nakon postmoderne, postavši čak sinonim za lažnu bolju prošlost. Istina je da su britanski novinari (pre)često stvarali instant-legende u gorljivoj želji da pronađu novi najbolji britanski bend (koji bi, da je pravde, potom pokorio Ameriku i ostatak svijeta) te da su u tim svojim desantima na ukus publike znali biti prozirniji od političke retorike, no ipak bi bilo nepošteno biti isključiv pri konstataciji s početka teksta. Da, profiltriralo se tu štošta, ali ono što je ostalo u vremenskoj kapsuli i danas je intrigirajuće i nesramežljivo. Prvi albumi Suede možda su i najbolji primjer za to.
Eponimni prvijenac londonskih britpop-barjaktara svojevremeno je bio od strane već spomenutog ondašnjeg tiska proglašavan jednim od najboljih debija novije diskografske prošlosti, a bio je i najbrže prodavan prvijenac još od “Welcome to the Pleasuredome” frikova Frankie Goes to Hollywood. Poslušamo li “Suede” danas, osamnaest godina kasnije, on i dalje odiše svježinom, podnoseći vrlo dobro svoju navršenu punoljetnost. Jedanaest nastupnih pjesama Bretta Andersona, Bernarda Butlera i društva, tada slavljenih kao spoj The Smiths i Davida Bowieja, s lakoćom se izdiže iznad prosjeka svoga vremena, u retrospektivnom iščitavanju stekavši samosvojnost i novu originalnost. Butler i Andreson kao autorski dvojac uistinu nisu bili toliko daleko od usporedbi s Lennonom i McCartneyjem, samo što su, možda jednostavno u duhu svoga vremena, sjali mnogo kraće, pa i nestalnije. No, najbitnije, Butlerova gitara, po potrebi svirepa (“Moving”), metalna “Metal Mickey”), ali i topla (“She’s Not Dead”) i senzibilna (“Sleeping Pills”) pa po potrebi i sve to zajedno (“Pantomime Horse”) i Andersonov glamurozno loman vokal ljubili su se poput androgenih likova na naslovnici albuma.
Album koji govori ponajprije o seksu i depresiji, a kroz to, zapravo, o urbanoj melankoliji koju će bend kroz sljedeće albume dovesti do neprikosnovenosti, posložio se poput zbirke pripovijetki pisanih naizmjenično rukama spomenutog autorskog tandema. Gotovo stereotipnom ritmikom izmjene bržih i sporijih, odnosno, žešćih i mekših pjesama, “Suede” je odmah izbacio glavne adute benda – neodoljivu melodioznost u svim svojim podžanrovskim inkarnacijama te superiorno vladanje formom asfaltnih balada. Ovo potonje je, po mom osobnom sudu, posebno snažna odlika i Andersonovog i Butlerovog skladateljskog jezika. “She’s Not Dead” započinje taj niz kao Andersonova istinita priča o samoubojstvu njegove tetke i njezina ljubavnika, da bi “Pantomime Horse” i “Sleeping Pills” glasno pokazali što će sljedeći albumi Suede donositi. Upravo je “Sleeping Pills” i potihi vrhunac albuma u kojem su se savršeno sljubili Andersonova priča o valijumskom eskapizmu britanskih kućanica i Butlerova prekrasna gitara kojom kao da je pipao koliko dobar može kao gitarist biti.
“Breakdown” je prava lirska drama o potonuću u depresiju, a završna “The Next Life” je Butlerova lamentacija za pokojnom majkom. Baš ove dvije pjesme dolaze do pravog izražaja tek nakon više preslušavanja, dajući cijelom albumu dodatni eterični prizvuk. A među tim laganicama, kakvim će Suede izgraditi pravi brend, provlače se i brže pjesme koje se na prvu čine prevladavajućima. “So Young” kao priča o predoziranju programski je i stilski savršeno otvorila album, brzo popraćena najopakijom od pjesama odabranih za album, furioznom “Animal Nitrate” koja se loži seksualnim nastranostima i pohotom. I sam je Andreson naziva svojom “hardcore pjesmom”, a kojom je najevidentnije elaborirao svoj namjerno neodređen stav prema seksualnosti. U sličnom ozračju Suede su otprašili i “Animal Lover”, blizanku po “animalnosti”, ali, uz “Metal Mickey” pjesmu koja je i najmanje dostojanstveno ostarjela. No zato su “Moving” i “The Drowners” sa svojim opakim gitarskim rifovima začinili priču na onaj presudno delikatan način. Prva, iako i prema mišljenju članova benda pomalo preproducirana i zagušena, slasna je delicija opet one zakašnjele slušateljske partije, kao svojevrsna suprotnost turbo-zavodljivosti prvog singla “The Drowners”.
Dakle, oprobani balans žešćeg i mekšeg, brzog i sporog, kod Suede je upalio na prvu kao savršena formula koju neće mijenjati kroz cijelu karijeru, uprezavši sve svoje pozajmice u deriviranu originalnost. Naravno, nikad više neće zvučati ovako svježe kao ovdje, ali zato su svakim novim albumom davali novu dimenziju svojoj viziji urbane melankolije i zavodljive dekadencije. Serijal reizdanja svih pet studijskih albuma donosit će i kompletan repertoar B-strana, među kojima su se nerijetko nalazili dragulji čak superiorni većini pjesama s albuma, što će priču o Suede popuniti i zadnjim nepoznanicama.
Novo izdanje “Suede” donosi tako, uz nekoliko demo-snimki i pokoju dosad neobjavljivanu pjesmu, svih osam B-strana singlova “The Drowners”, “Metal Mickey”, “Animal Nitrate” i “So Young”. Poslušajte samo “Where the Pigs Don’t Fly”, “To the Birds”, “The Big Time” ili “High Rising” pa recite bi li mnogi bendovi prodali barem rođake u drugom koljenu da ih mogu izdati kao singlove, da ne spominjemo potpunu ravnopravnost s albumskim prosjekom. Dvije od njih, “Painted People” i “Dolly”, nisu našle mjesta na kolekciji B-strana iz 1997, “Sci-Fi Lullabies”, pa tako i ta sjajna kompilacija dobiva dužan upgrade ovim diskografskim paketićem. DVD, pak, uz sve video-spotove, donosi čak dva koncerta koja hvataju sviračku energiju benda koji se taman spremao progutati Britaniju. Podcrtamo li inventuru, najnovije izdanje prvijenca Suede nezaobilazna je slastica ne samo za fanove već i za svakog poštovatelja pop i rock produkcije devedesetih pa i širi auditorij. Suede su oduvijek imali što pokazati i izvan svojih regularnih albuma, možda kao nijedan drugi bend svoga vremena, što će ovo, kao i nadolazeća luksuzna reizdanja učiniti pravim remek-djelima. Baš zato onima kojima je ovo možda ipak mrvicu previše, najtoplije preporučujem kompilaciju “Sci-Fi Lullabies” kao obaveznu lektiru uz pet studijskih albuma.
Toni Matošin
Osobna karta albuma
| {mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2011/06/09/suedes.jpg, images/SGrecenzije/2011/06/09/suedesm.jpg, Suede – Suede, Center} | ||
| Izvođač | Suede | |
| Naziv albuma | Suede | |
| Izdavač | Nude | |
| Produkcija | Ed Buller | |
| Datum objave izvornog izdanja |
29. 3. 1993. | |
| Datum objave reizdanja | 30. 5. 2011. | |
| Snimano | 1992. – 1993. | |
| Posebna napomena | Luksuzno reizdanje s dva CD-a i DVD-om | |
Popis pjesama
|
||
| CD1 1. So Young 2. Animal Nitrate 3. She’s Not Dead 4. Moving 5. Pantomime Horse 6. The Drowners 7. Sleeping Pills 8. Breakdown 9. Metal Mickey 10. Animal Lover 11. The Next Life 12. The Drowners (Rocking Horse Demo) 13. Metal Mickey (Island Demo) 14. Pantomime Horse (Island Demo) 15. He’s Dead (Rocking Horse Demo) 16. Moving (Rocking Horse Demo) 17. To the Birds (Rocking Horse Demo) 18. Sleeping Pills (East West Demo) CD2 DVD |
||
| Linkovi | ||
     Suede.co.uk |
||
Animal Nitrate – Spot |
||
{youtube}i7mEB2wnDLQ{/youtube}
